MUZEJ NA OTVORENOM
„MURTERSKE VEDUTE“
Naručitelj: Razvojna agencija Šibensko – kninske županije
Izrađivač: Invictus consulting d.o.o.
Autori: Jelena Devčić i Valentino Dražić Celić
U Šibeniku, studeni 2021.
1.a.1. „MURTERSKE VEDUTE“ – GRAFIČKA LEGENDA
Muzej na otvorenom „Murterske vedute“
Posli sinoćnje kiše
noćas su buron doplivali
otoci, sike Kornata
osunčani jutros su stali
ciko pri naša vrata.
T. Cukrov, „Posli kiše“
Murter, taj neobičan dragulj okupan morem, ukrašen brojnim otocima, okovan kršem i blagoslovljen otpornošću otočkih ljudi, svoju povijest gradi već tisućama godina. Od prapovijesti kada na ovom mjestu svoj lučki grad Colentum grade suvereni vladari Jadrana Liburni, preko perioda antike kada Colentum naseljavaju Rimljani, sve do današnjih dana može se pratiti kontinuitet naseljenosti otoka Murtera. More je oduvijek oblikovalo povijest otoka. Ono je pružalo životni potencijal i zaštitu, a istovremeno je ograničavalo i oblikovalo životne navike otočana. Krenite s nama u šetnju murterskom poviješću i baštinom i otkrijte u kadru „uhvaćene“ najljepše vizure otoka.
1.c.1. COLENTUM – GRAFIČKA LEGENDA
Antička luka Colentum
Kada bismo se na ovo mjesto kroz vrijeme vratili u 1. st. pr.Kr. i pogledali prema moru, vizura bi bila mnogo drugačija. Vidjeli bismo veoma užurbanu antičku luku Colentum i naselje koje se razvilo oko nje. Luka antičkog Colentuma bila je smještena na sjeverozapadnoj strani poluotoka Gradine. Nalazila se u vrlo zaštićenoj uvali, koju s jedne strane zatvara poluotok Gradina, a s druge otočići Mali i Veli Vinik te Tegina. Smatra se da je razdoblje 1. st. pr. Kr. vrijeme njene najjače prometne aktivnosti.
1.e.1. MURTERSKI AKVATORIJ – GRAFIČKA LEGENDA
Murterski akvatorij
Autentični mediteranski filigran koji čine more i otočići koji poput bisera izviruju iz plavetnila vidljiv je u Murteru duž čitave obale. Općina Murter-Kornati, naime, blagoslovljena je s preko 160 otoka i s obalnom crtom dugom gotovo 400 kilometara, što je čini najrazvedenijom općinom na čitavom Mediteranu.
Među murterskim otocima osobito je značajno otočje Kornati koje je zaštićeno i proglašeno Nacionalnim parkom. Ističe se i Žutsko – sitska otočna skupina čiji su dijelovi proglašeni zaštićenim prirodnim područjem. Sve ove murterske bisere oplahuje ćudljivo Murtersko more, morski prostor površine 210 četvornih kilometara, omeđen kopnom, Kornatima i šibenskim otocima Kaprijem i Žirjem. Ovaj morski prostor izložen je jakim vjetrovima i naglim promjenama vjetra te jakim morskim strujama, pa nautičari u njegovim vodama uvijek moraju biti na oprezu.
1.f.1. MODRAVE – GRAFIČKA LEGENDA
Modrave
Masline se u murterskom kraju njeguju još od perioda antike. U rimskim je izvorima ostalo zapisano da najbolje maslinovo ulje dolazi iz Liburnije, odnosno upravo s područja nekadašnjih liburnskih gradova, među njima i Colentuma, današnjeg Murtera.
Prvi pisani podatak o postojanju maslinika na području Murtera datira iz 1386. godine. Rastom broja stanovnika otoka Murtera osjetila se potreba za širenjem posjeda na prekomorska područja, prije svega na Kornate i Modrave.
Dolaskom Murterina u Modrave u 17. stoljeću započelo je stvaranje jednog od najvećih maslinika na Mediteranu koji je zauzimao površinu uz more duljine oko 11 kilometara, a širine do tri kilometra.
Najveći iskorak u razvoju maslinarstva otoka Murtera bila je izgradnja mjesne uljare. Prema narodnoj predaji, ovaj je pogon dao izgraditi sam austro-ugarski prijestolonasljednik Franjo Josip I. Prema priči, prijestolonasljednik je za vrijeme oluje sklonište našao u jednoj od kornatskih uvala, a potom je završio kao gost Murterina. Tom neobičnom putniku, čiji identitet Murterini nisu prepoznali, servirali su obrok začinjen maslinovim uljem. Murtersko „tekuće zlato“ i gostoljubivost otočana toliko su oduševili prijestolonasljednika da je 1910. godine financirao izgradnju najsuvremenije uljare. Modravsko maslinovo ulje oduvijek je bilo visoke kvalitete. Bilo je servirano na trpezi carskog dvora u Beču, a kao potvrda kvalitete s raznih svjetskih smotri stigla su brojna priznanja i nagrade.
Kako tada, tako i danas – maslinarstvo je na području općine Murter – Kornati najrazvijenija poljoprivredna grana, a modravsko ulje je postalo simbol ulaganja u maslinarstvo s ciljem stvaranja blagostanja na otočkom području.
BULLET: Mletački brodari od Murterina su redovito otkupljivali cijenjeno otočko ulje. Jedan povijesni zapis donosi podatak o otkupu 124 barila ulja i 520 komada sira.
BULLET: O važnosti maslinovog ulja kao namirnice kroz povijest svjedoči i Napoleonova naredba po kojoj svaki muškarac prije ženidbe mora zasaditi stotinjak stabala masline.
1.g.1. BRODOGRADNJA – GRAFIČKA LEGENDA
Tradicijska drvena brodogradnja
Prekomorski posjedi na Kornatima i u Modravama prisilili su Murterine na promjenu načina života. Morali su savladati pomorske vještine i znanja, ali i izgraditi otočku flotu.
Osim za odlazak na posjede, brod se koristio za odlazak u gradska središta Šibenik i Zadar gdje su se obavljali administrativni poslovi, prodavao se urod ili su se kupovale potrepštine. Zbog takvog načina života brod je postao neizostavnim dijelom svakog kućanstva. Murterske brodove najprije su gradili šibenski brodograditelji. No, sredinom 18. stoljeća iz Korčule je u Betinu došla brodograditeljska obitelj Filipi koja je otvorila prvo brodogradilište na otoku. Ovi prvi betinski brodograditelji, uz brodograditeljsku obitelj Uroda, razvili su solidan kadar majstora za izgradnju svih vrsta brodova srednje i male veličine. Betina je postala centar drvene brodogradnje, a njezini brodograditelji drvenim su brodovima opskrbljivali čitavo područje sjeverne Dalmacije. Brodograditeljska tradicija na otoku Murteru čuva se i danas. Sam Murter ima nekoliko poznatih škverova specijaliziranih za drvenu brodogradnju, no najpoznatija po umijeću izrade brodova i dalje je Betina.
1.h.1. MURTERSKO – BETINSKO POLJE – GRAFIČKA LEGENDA
Murtersko – betinsko polje
Stanovnici otoka Murtera su od početaka formiranja naselja u 14. i 15. stoljeću bili težaci, zemljoradnici i stočari. Glavnina poljoprivrednih aktivnosti otoka odvijala se na Murtersko – betinskom polju na sjeveroistočnom dijelu otoka. Ovaj neobičan morfološki element, kakav se inače susreće samo na kopnenim područjima, kroz povijest je bio glavni hranitelj Murterina. Vapnenačka zaravan ispunjena debljim slojem crvenice oduvijek je bila pogodna za uzgoj povrtlarskih kultura i vinove loze. Također, bogatstvo vodom u poljskom predjelu omogućilo je razvoj povrtlarskih kultura i u sušnom dijelu godine.
Poljoprivredne aktivnosti otoka Murtera mogu se pratiti preko ugovora o koncesijama nad zemljama u Murtersko – betinskom polju, koji datiraju još u 15. stoljeće. Šibenska komuna u to je vrijeme obiteljima Linjičić, Mihetić i Simeonić dodjeljivala zemlju u polju, a za te zemlje oni su šibenskoj komori plaćali teratik simboličnog iznosa od 4 solda po gonjaju. Ta najplodnija zona otoka Murtera kroz povijest je bila maksimalno agrarno vrednovana, dok je preostali prostor pretežno prekriven makijom zbog pomanjkanja plodnih površina. Iako su otočani uslijed potrebe svoje posjede proširili i na susjedne otoke, Murtersko – betinsko polje je i danas simbol opstojnosti ovoga kraja kroz stoljeća.
1.j.1. 7 BREŽULJAKA – GRAFIČKA LEGENDA
Sedam murterskih brežuljaka
Sedam murterskih brežuljaka: Raduč, Gradina, Veli vrh, Mali i Veliki Vršak, Vršina i Crnikovac, vjekovni su čuvari Murtera. Oni bdiju nad naseljem smještenim u sigurnosti uvale koju zatvaraju brežuljci. Na vrhu brdašca Vršina iznad centra Murtera od 18. stoljeća putnike dočekuje crkvica Sv. Roka. Ova crkvica sagrađena je 1760. godine. Podigli su je Murterini u zajvet svecu što ih je izbavio od kuge.
Na brdu Rauduč u vrijeme Kraljevine Jugoslavije započela je izgradnja vojnog kompleksa koji se sastoji od zgrade zapovjedništva, izvidničkog tornja, nekoliko manjih zgrada i sustava tunela s tri ulaza. Tuneli, koji su tridesetih godina 20. stoljeća dinamitom i velikim batovima probijeni u živoj stijeni, završavaju s dvije bitnice obalne artiljerije, mitraljeskim gnijezdom, izvidnicom te rovom za polukružnu obranu.
Na brežuljku Gradina na kojem se nalazi ova poučna staza bilo je razasuto liburnsko i rimsko naselje Colentum. Na samom vrhu brda Gradina i danas su vidljivi ostaci rimskih i liburnskih zidina, žbuke te krovnih opeka. Iako neistraženi, svi ovi nalazi, kao i navodi istraživača upućuju na postojanje akropole na ovom mjestu. Do vrha Gradine danas je moguće doći prilično dobro uređenom kozjom stazom, a na samom vrhu nalazi se križ.
1.l.1. KORNATI – GRAFIČKA LEGENDA
Kornati
Glavninu murterskog arhipelaga čini Kornatsko otočje, kameni labirint sa 89 otoka, otočića i hridi, prirodni fenomen koji je zbog svoje iznimne ljepote proglašen Nacionalnim parkom. Kornati su u cijelosti privatni posjed. Devedeset posto vlasnika žitelji su otoka Murtera. Ti su dalmatinski težaci krajem 19. stoljeća od vlastele otkupili otoke, a svoje posjede ogradili suhozidima. Samo je na otoku Kornatu oko 260 kilometara suhozida, a na cijelom području Nacionalnog parka impresivnih 330 kilometara.
Život na Kornatima uvijek je bio borba za preživljavanje. Čovjek je svojom ustrajnošću za opstankom mijenjao izgled otoka. Današnja otočka golet, prošarana tek „zelenim oazama“ raslinja nije, naime, slika od davnina. Škrto zelenilo u kamenjarskim pašnjacima prehranjivalo je ovce, a tisućljetno iskorištavanje tih prostora rezultiralo je obešumljenošću i pretvaranjem otoka u kamenjar.
Vizura Kornata možda je najdojmljivija na pučinskoj strani otoka gdje se iznad mora izdižu strmci, koji se nadvijaju i do 80 metara iznad mora. No, ništa manje dojmljivi nisu ni horizontalni slojevi nekih otoka, poput Malog Šila. Slojevi ostavljaju dojam uredno poslaganih kamenih stepenica koje se „penju“ do vrha otoka.
1.m.1. RIMSKA CESTA – GRAFIČKA LEGENDA
Rimska cesta
Za urbanizam Colentuma važan je nalaz gradske ulice. Trasa ove ulice nalazi se ispod ovog mjesta i jasno je vidljiva i danas. Položena je južno od ograde groblja Gospe od Gradine. Dva glavna objekta bila su izgrađena južno i sjeverno od ulice, a ulaz u njih je bio kroz dvorište ograđeno s ulične strane visokim zidom. Ovi objekti su, osim prizemnih prostorija, imali i prostorije na katu. U objektima su pronađeni ulomci freski. U sjevernom objektu su pronađeni i jedini bolje sačuvani mozaici.
Pretpostavlja se da se ovi mozaici datiraju u ranija stoljeća, a vjerojatno su proizvod škole/radionice sa središtem u Saloni. Na osnovu datacije nalaza keramičkog posuđa zaključeno je da je objekt nastao već u Augustovo doba i da je kontinuirano živio sve do prve polovice 2. st., kada je došlo do promjena. Kuće su porušene, po pretpostavkama arheologa, u potresu. Nakon toga slijedila je obnova naselja, prije svega u priobalnom dijelu, dok su viši dijelovi Gradine vjerojatno bili zapušteni, da bi bili ponovno naseljeni tek u kasnoj antici i u srednjem vijeku.
