Povijest istraživanja

Nađen je i novac (npr. iz vremena Nerona te Vespazijana) te ulomci tegula sa žigom (SOLONAS i PANSIANA / TI. PANSIANA). Istraživanja je provodio počesto uglavnom bilježeći ono što su iskopali i/ili našli mještani – npr. J. Šikić je na čestici 4517/3 otkopao ploče pločnika na dubini od 1,5 m, a J. Jadrešić zvani Bajok našao je zlatnog anđela visokog oko 15 cm.

Publicirani su uglavnom rezultati vezani uz arhitektonsko-urbanističke ostatke, dok su pronađeni sitni arheološki nalazi (keramika, staklo i dr.) za sada još neobjavljeni. Tom prilikom definirano je ukupno 16 arhitektonskih sklopova (od kojih su se nekima zidovi produžavali i dalje pod morem) i najmanje jedna gradska ulica.

Stručni voditelj istraživanja bio je dipl. arh. Toni Brajković, kustos antičke zbirke Arheološkog odjela Muzeja grada Šibenika. Po raznovrsnosti pronađenih materijala donesen je zaključak kako je i ovaj lokalitet unutar samih gabarita gradinskog naselja imao kontinuitet od prapovijesti do rimskog doba.

Radilo se na vili uz more, do sada poznatoj kao „maritimnoj”. Istraživanjima se utvrdilo da je riječ o velikom objektu na kojem je uočeno nekoliko faza, a koji se koristio od antike, dakle negdje od 1. stoljeća, sve do 5. i 6. stoljeća, a moguće čak i u srednjem vijeku. Ustanovljeno je da se vila proteže na prostoru dugom skoro stotinu metara, dok je širinu zasad nemoguće utvrditi jer je pod zemljom. No, po onome što je vidljivo, riječ je o najmanje 25 metara. Neke od prostorija čak su imale i mozaik. Pronađeno je dosta ulomaka keramike i krovnih cigli.

U podmorskom dijelu kampa studenti Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zadru, pod stručnim vodstvom prof. dr. sc. Irene Radić Rossi, sustavno su pregledali područje uz zapadnu obalu Gradine i prema marini Hramina. Došlo se do značajnih saznanja o antičkoj luci Colentuma. Nalazila se na sjevernoj strani Gradine, a drevnim je moreplovcima utočište pružala osobito za južine.

Pred malom uvalicom prije krajnjeg rta uvale uočeno je dosta elemenata neke drvene konstrukcije koja bi mogla predstavljati antičko drveno pristanište. Riječ je o okomito zabijenim kolcima i pilonima (drvenim stupovima) i horizontalno položenim gredama. Istraživanja su nadalje potvrdila ranije navode o ostacima zidova i hrpama balastnog kamenja. Otkrivena je i velika količina čepova amfora, raznih ulomaka amfora i keramičkog posuđa. Među nalazima ističu se topovske kugle i gotovo cijela keramička uljanica.

Muzej grada Šibenika, osim nadzora nad lokalitetom, osigurava i stručni kadar iz područja arheologije i konzervacije. Stručni kadar muzeja vodi istraživanja i koordinira rad prilikom volonterskih i drugih akcija, kako bi se osiguralo ispravno upravljanje lokalitetom.

Istraživanja su provođena na području maritimne vile te uz zidine u unutrašnjosti vile do liburnskog bedema. Značajna istraživanja provedena su u sklopu 15-dnevne arheološke kampanje na području maritimne rimske vile.

U trajanju kampanje otkriveno je, očišćeno i dokumentirano desetak novih zidova, od kojih je većina usmjerena poprečno prema liniji mora, osim dva već poznata zida koji su uhvaćeni u svojoj punoj dužini i uzdužnog su smjera. Ova su otkrića pokazala da je vila mnogo duža nego se isprva mislilo i da se proteže prema rtu Gradina. Svojim gabaritima ne spada u najveće vile istražene na istarskoj i dalmatinskoj obali, ali je njen položaj čini izrazito zanimljivom.

Po svom položaju vila spada u skupinu maritimnih vila smještenih uz samu morsku obalu. Takve vile ne odlikuju se centralnim peristilom i uglavnom su izduženog arhitektonskog dizajna s plutajućim porticima koji otvaraju prostor vile prema moru i čine prohodnim čitav njen kompleks. Kao i ostale vile, objedinjuje rezidencijalni i gospodarski dio. Kod maritimnih vila poput murterske možemo očekivati mnogo više prostorija koje su služile kao skladišta i jedan njen veći dio alociran kao lučki gat za pristajanje brodova, što odgovara težnji za iskorištavanjem prikladnog obalnog pojasa smještenog unutar zaljeva i zaštićenog mnoštvom manjih otočića.

U dijelu dosad istražene vile bliže mjesnom groblju možemo očekivati rezidencijalni dio. Naime, u tom dijelu vile pronađeno je mnoštvo tesera – kamenih kockica koje su sačinjavale rimski mozaik. Praksa ukrašavanja podova i ponekad zidova mozaicima tipična je za triklinije, peristile i druge prostorije za prijem gostiju. U skladištima i radionicama možemo očekivati pod od žbuke i razbijenih komada ciglenog materijala koji tvori svojevrstan tarac. Nažalost, nijedan mozaični pod nije sačuvan in situ, ali učestalost tesera na određenim dijelovima vile nesumnjivo potvrđuje takav oblik ukrašavanja prostorija. Tesere su gotovo isključivo crne i bijele, što ide u prilog jednostavnijim varijantama bikromnih mozaika geometrijskog ornamenta poput meandara. Osim tesera pronađeno je i dosta fragmenata mramornih ploča. Jesu li one bile ugrađivane u mozaike, što je učestala praksa, trenutno je nemoguće ustvrditi.

Izrazito je zanimljiva apsida koja je danas veći dio godine ispod razine mora. Njen oblik u ranijem carskom razdoblju često označava kompleks termi, koje su bile gotovo neizostavne u vilama bogatih Rimljana. Blizu same apside pronađena je i suspenzura – keramički cilindrični stupići koji su bili dio hipokausta, rimske kombinacije podnog i centralnog grijanja. Velik broj ulomaka keramike s tipičnim paralelnim zarezima po svoj prilici pripada tubulusima, šupljim keramičkim cijevima koje su provodile topli zrak iz hipokausta do željenih prostorija.

Nasuprot tome, broj nalaza uporabne kuhinjske, vinske i ine keramike vrlo je oskudan. Najvećim je dijelom krivac neumoljiv utjecaj mora i kamenja koji lome, oble i mrve tanje, finije komade keramike. Mnogo deblji komadi rimskog crijepa – tegula i imbrexa – te dna amfora bolje su odoljeli utjecaju mora. Jedan ulomak keramike nosi i pečat PANS[IANA] koji ukazuje da je crijep proizveden u radionicama Vibiusa Panse južno od rijeke Po. Ovaj ulomak tegule daje i gornji datum dataciji vile jer tegule s ovim pečatom traju najkasnije do Vespazijanova doba.

Novoistraženi dio maritimne vile ne obiluje nalazima tesera, mramornih ploča ili tubulusa. U ovom dijelu prevladavaju veći komadi amfora te balastno kamenje. Komadi slomljenih amfora vjerojatno su izbacivani iz brodova nakon njihova privezivanja uz lučki gat murterske vile. Balastno kamenje zanimljiv je nalaz i svjedoči o pomorskim tehnikama rimskog doba – prazan brod, to jest onaj koji je iskrcao teret, punio se kamenjem zbog boljeg opterećenja i ravnoteže, problem koji danas rješavamo balastnim tankovima koje punimo vodom.

Investitor, Općina Murter-Kornati, osigurala je potrebna sredstva kroz program 2014.–2020. Interreg V-A Italy – Croatia CBC Programme, Call for proposal 2017 Standard – HISTORIC, Priority Axis: Environment and cultural heritage, projekt: HISTORIC – Heritage for Innovative and Sustainable Tourist Regions in Italy and Croatia. Ukupna vrijednost projekta je približno 18 milijuna kuna, a od toga Općini Murter-Kornati pripada približno tri i pol milijuna kuna.

Tijekom istraživanja 1100 m² površine, specifične po svom smještaju u zoni plime i oseke, uz nepovoljne zimske uvjete tijekom siječnja i veljače, arheolozi nisu ni približno očekivali pronađenu gustoću nalazišta.

Sama pozicija Gradine zapravo je pozicija naselja koje nastaje u prapovijesno doba, a onda se razvija i u rimsko doba kao gradić. Prvo smo rekonstruirali liniju mora iz rimskog doba i radili visokoprecizni ortomozaik na kojem se vide kamena urušenja pristanišnih mulova dimenzija 20 metara duljine i 5 metara širine. Evidentno je i postojanje manjeg pristanišnog mula koji sve zatvara u manju lučicu, te još zidova prema sjeveru, tako da je jasno da su morski i kopneni nalazi neodvojivi. Stratigrafijom smo podijelili zidove u više faza, jer ovaj lokalitet nije nastao odjednom – riječ je o dugoročnom procesu. Razina mora spuštena je 1,6 metara, koliko se prema pretpostavci more od rimskog razdoblja pomaknulo, podizanjem obale i dizanjem mora.

— Tomislav Zojčeski, arheolog

Iako se prema dosadašnjim saznanjima moglo očekivati da će ovaj pomalo pionirski zahvat, specifičan po potopljenom arheološkom lokalitetu ne samo na razini Hrvatske nego i svjetskih nalazišta, donijeti nova saznanja, rezultati su u najmanju ruku iznenadili:

Svi pronalasci pripadaju rimskom razdoblju. Pronađene su 22 zidane strukture – zidovi, baze za stupove, žbukane podne strukture, veći broj raznobojnih kamenih tesera (crne, bijele, crvene, zelene), različite vrste kamena, mramora i mramornih pločica te freske, zidne i stropne. Osim ulomaka keramičkih posuda i građevinskog materijala, iznenađenje su novčići iz doba vladavine Tiberija i Kaligule, careva iz 1. st. Analize kamenih pronalazaka provedene na PMF-u u Zagrebu pokazale su da zeleno kamenje potječe s područja Sinja, a pijesak u freskama s Vranskog jezera, što ukazuje na trgovačke puteve i povezanost s tim krajevima. Jedno od najvećih saznanja je da se na tom lokalitetu nalazilo jako bogato, cvatuće i prosperitetno naselje 1. i 2. st. čije se bogatstvo temeljilo na trgovini morem. Istraživanje je demantiralo postojanje maritimne vile, a potvrdilo postojanje lučkog postrojenja. Pronađeni zidovi ukazuju da je uz more i u moru, osim pristanišnih mulova dugih i po 100–200 m, bilo i radionica, javnih prostora i spremišta uz luku, što ukazuje na bogato lučko postrojenje.

— Eva Buća, voditeljica projekta

Predstavnici Općine Murter-Kornati, načelnik Toni Turčinov i Luka Ježina, voditelj općinskog Odsjeka za financije, razvoj i gospodarstvo, istaknuli su da su obavljena arheološka istraživanja i konzervatorski radovi teški oko milijun kuna. To su najveći arheološko-konzervatorski radovi u povijesti ovog vrijednog arheološkog nalazišta.

Planirano je da se početkom 2020. godine do kraja konzerviraju nepokretni pronalasci, nakon čega slijedi uređenje arheološke šetnice koja će se sastojati od kopnenog i morskog dijela, kao novog konkurentnog turističkog proizvoda Murtera. Pod morem će se tako naći „plantaža amfora” – dva velika osvijetljena kaveza dimenzija 8 × 3 metra s replikama amfora koje će ondje dozrijevati, da bi potom bile izložak i prodajni primjerak u Amforariju. Procijenjena vrijednost Amforarija je približno 12 milijuna kuna, a planira se financirati iz EU fondova. U sklopu edukativne morske i kopnene staze bit će postavljena rasvjeta i info edukativne table, uz obilno korištenje virtualne tehnologije proširene stvarnosti s 3D rekonstrukcijom, vjerodostojnim igrokazom i prikazima, uz uporabu naočala za virtualnu stvarnost.

Ovaj lokalitet, koji datira iz burne prapovijesti i većim je dijelom potopljen, upravo je ovim angažmanom stručnjaka u zadnji čas spašen od potpunog uništenja i nestajanja – složno su istaknuli predstavnici struke i lokalne vlasti.